\

U ČETVRTAK

ZAGRE-

BROJ 2.

9.

KATOLIČ.

 

 

u

TEČAJ XVII.

I LIST.

 

Ovaj list izlazi svakoga četvrtka na cielom arku, — Ciena mu je za Zagreb na cielu godinu 5 st. a za predplatnike, kojim se pošilja
poštom, 6 st. 30 nč. na cielu, a 3 st. 15 nč. na pol godine. — Predbrojiti se može i na pol, pače i na četvrt godine kod svake c. kr.

pošte, a u Zagrebu u pisarni d ga stolaili kod dni u

Dvoboj.

Dvoboj (duellum, monomachia) jest međju dvo-
jicom dogovoren boj na život i smrt ili ranu sa
stanovitim rokom vremena, mjesta i oružja. Razli-
čita namjera može biti dvoboju, naime: da izide
na vidjelo istina, pokaže se jakost, ukloni se sra-
moti, dokine se prepirka i svadja, obrani poštenje,
ili napokon da se preprieči rat i veća krvarija.
Od svih ovih namjerah može se odobriti jedina ova
zadnja u sebi vrlo dobra, naime da se preprieči

i krvarijašte mišinjom silom odluči rat. Bijaše u svietu

i toga, da su se prije boja vojvode dogovorili, te
svaki sa svoje strane odabrali jednak broj juna-
kah, ali što manji, a:ove malene čete odlučile
boj. Ovdje pada čovjeku na um misao: Zar sbilja
nebi bolje bilo, da su se ruski car i turski sultan
ili njihove vojvode na neutralnoj zemlji, n. pr. u
Švajcarskoj sukobili na dvoboju, ter tim odlučili
sreću, umjesto što su u krvavom krimskom ratu
zaglavile silne vojske a toliki milioni ruskih ru-
baljah; turskih kesah, englezkih funtih, francezkih
franakah, talijanskih lirah, a posredno i austrijskih
stotinjakah propali u more? Ali neima toga običaja
danas.

Nego vraćajući se na samu stvar metnimo
s uma svaki drugi povod dvoboju, te uzmimo na
oko jedini onaj, kadno se ide dvobojem na osvetu
uvriedjena poštenja. Takov je danas u običaju. Da
takov boj nepostane prostačkim razbojstvom i mr-
cvarijom, ima pravilah što preostalih od starinskih
sudovah mejdanskih, što opet običajem uvedenih,
ter se moradu obdržavati. Ovamo spada: da budu
dva svjedoka (secundanta), kojim je dužnost sklo-
piti ugovor glede načina boja i ovaj nadzirati, da
ide pravilno; da se nesmie rabiti oružje potajno;
da se ranjenik samo tako dugo smie boriti, dokle
može 'stajati na noguh itd. U naše vrieme preoteo

abisk

 

Predplata prima se sveudilj kroz svu godinu.

je dvoboj mah, osobito medju ljudmi od staleža i
časti, dakle od položaja budi rodom budi izborom
znatna, a k tomu jošte mladi ljudi baveći se nau-
kom. Da vidimo dakle, što nam je suditi o dvoboju.

)Gospodar života i smrti jest Bog. Ali on;
kako je mnoga. druga svoja prava. prepustio lju-
dem, tako je prepustio i ovo za njekoje slučaje.
Da je to sbilja učinio, uči nas sv. pismo. Ne samo:
da je u starom zakonu izrikom bio maložio vrhov=
noj državnoj oblasti, neka stanovite zločine kazni
smeću. već i u novom..valja u njegovo ime ova
apostolova izreka: ,Nenosi ona (oblastna sila) ba-
dava mač; jer ona je Božja službenica,  osvetnica
za kaznu onim, koji čine zlo.“ (Rim. 13, 4.) Do-
pušteno je jošte ubojstvo u pravednu ratu i pra-
vednoj obrani, gdje čovjek drugčije nemože spa-
siti života svoga, van smrću nasilnika.

Ali dvoboj protivi se sam po :sebi
naravnomu. Naravno pravo zahtieva od čovjeka,
da žive do volje Božje. Veli se: protivnik, čim je
pristao na dvoboj, podao je vlast drugomu protiv-
niku, da ga ubije ili rani. Ali vlast, koje tko sam
neima, nemože dati ni drugomu; nijedan pako
čovjek neima vlasti sam . nad svojim životom. ili
smrću, dakle nje nemože dati .ni drugomu. Jedina
vrhovna oblast u ljudskom družtvu ima vlast, a
oseban osebnu nemože da podieli ote poglavarske
vlasti.

Nevalja niti onaj izgovor: da.je dvoboj po-
trebita obrana poštenja. Nevalja; jer gdje se radi
o povriedjenu poštenju, radi, se ob. istini ili laži,
što opet ubojstvo ili rana nemože dosuditi. I tomu
se mnogi izmiču izgovorom . ovim: Barem javno
mnenje prima dvoboj i pobjedu na njem za osvetu
povriedjena poštenja ili za pomirenje.  Nevalja ni
to; jer dvoboj je za to nevaljalo sredstvo. “Tko
bi držao razbojnika poštenim i nedužnim, kad bi
on tužitelje i sudce redom pozvao na dvoboj, te